BELIŠĆE

Roditeljstvo zahtijeva veliku predanost, a često dolazi s pritiscima koje nameću očekivanja društva, drugih roditelja i, naravno, samih roditelja. U ovoj potrazi za savršenstvom, lako je izgubiti se u moru informacija i savjeta, a pritom zaboraviti da je važno biti svoj i slušati vlastite instikte. Kako biste postali bolji roditelj bez osjećaja da morate sve znati? Povedimo se kroz nekoliko ključnih smjernica.

Prvi korak: Prihvaćanje nesavršenosti

Prihvaćanje da nijedan roditelj nije savršen prvi je korak prema smanjenju stresa. Umjesto da se opterećujete pritiskom da znate sve odgovore, pokušajte se usredotočiti na kvalitetu vremenskog zajedništva s djetetom. Kada pogriješite – a dogodit će se, bez sumnje – iskoristite to kao priliku za učenje i rast. Na primjer, ako ste vikali na dijete zbog nereda u sobi, umjesto da se sramite, pripovijedite spram situacije. “Znaš, oboje smo se uzrujali, idući naprijed, ajmo zajedno počistiti i razgovarati o tome kako održati red.”

Komunikacija kao ključ

Važno je otvoriti vrata komunikaciji. Djeca, često više od odraslih, trebaju jasne poruke i podršku. Potaknite ih da izraze svoja osjećanja i razmišljanja. Umjesto da im kažete što da rade, pokušajte pitati: “Kako se osjećaš danas?” ili “Što misliš o ovoj situaciji?” Ovim pristupom pokazujete da cijenite njihovo mišljenje, što može značajno ojačati vaš odnos.

Tehnike aktivnog slušanja

Aktivno slušanje također igra veliku ulogu. Kada dijete govori,važno je pokazati nezadovoljstvo ili podcjenjivanje. Umjesto toga, naglasite svoj interes ponavljanjem onoga što ste čuli. “Dakle, ti si se osjećao tužno jer su ti prijatelji otišli bez tebe?” Ova tehnika ne samo da pokazuje da ih čujete, već ih također uči da se izraze.

Fleksibilnost i prilagodljivost

Roditeljstvo nije statičan proces. Najbolji roditelji su oni koji se mogu prilagoditi promjenama, i to se ne odnosi samo na promjene u rutinama, već i na djetetove potrebe koje se s vremenom mijenjaju. Imajte na umu da će potrebna sredstva i pristupi biti različiti ovisno o dobi djeteta. Na primjer, dok kod manjih beba imate striktne rutine, s tinejdžerima može biti učinkovitije naglasiti autonomiju i samostalnost.

Učenje iz iskustava drugih

Nemojte se bojati potražiti savjete od iskusnijih roditelja, no budite oprezni kako to radite. Na internetu, forumima ili društvenim mrežama možete naići na mnoštvo informacija i iskustava. Čitajte, ali ne prihvaćajte sve kao pravilo. Sjetite se, što radi za jednog roditelja, ne mora nužno raditi i za vas. Razgovarajte s prijateljima ili obitelji i usvojite savjete koji vama i vašem djetetu najbolje odgovaraju.

Primjeri iz stvarnog života

Osobno, sjećam se situacije kada je moj sin odlučio da nema više namjeru učiti matematiku. Njegov otpor bio je jasan. Umjesto da posrnemo u sukob, odlučio sam probati s igrom. Pripremio sam matematičke igre koje su implicirale nenasilno učenje. Ispostavilo se da sudjelovanje u igri ne samo da mu je olakšalo razumijevanje matematike, nego smo se i sjajno zabavljali. Također, primordialno je zadržati humor; donio sam smešne plastične brojeve koji su nas nasmijali.

Podrška i timski rad

Roditeljstvo nije jednosmjerni put, i suradnja s partnerom ili drugim članovima obitelji ojačava vašu ulogu kao roditelja. Budite koordinator, a ne samo izvršitelj zadatka. Razgovarajte o izazovima i uspjesima, dijelite ideje o tome kako poboljšati svakodnevicu. Ključ je raditi kao tim – zajedno možete ostvariti ciljeve koji će vašem djetetu omogućiti razvoj u zdravoj i sretnoj atmosferi.

Na kraju, zapamtite da roditeljstvo ne bi trebala biti borba za savršenstvom već bezbrižna pustolovina ispunjena ljubavlju, kreativnošću i razumijevanjem. Biti bolji roditelj ne znači imati sve odgovore, već imati otvoreno srce i um, spremni za učenje i rast, kako biste zajedno pregazili izazove roditeljstva.

Izgradnja samopouzdanja nakon lošeg iskustva može se činiti kao izazovan zadatak, ali to je proces koji se može svesti na nekoliko ključnih koraka i strategija. Bez obzira je li u pitanju poslovni neuspjeh, prekid veze ili neki drugi oblik neugodnog iskustva, važno je znati da je svaka situacija prilika za osobni rast i razvoj.

Razumijevanje uzroka lošeg iskustva

Prvi korak u procesu izgradnje samopouzdanja nakon lošeg iskustva je razumijevanje uzroka toga problema. Pokušajte preispitati situaciju i analizirati što je točno pošlo po krivu. Je li to bila greška u procjeni, loša strategija ili vanjski čimbenici na koje niste mogli utjecati? Na primjer, možda ste prošli neuspješan projekt u radu. Umjesto da se prekoravate, usmjerite svoju energiju na analizu što ste mogli učiniti drugačije i koje ste lekcije izvukli iz toga.

Učenje iz grešaka

Greške su sastavni dio života. Umjesto da ih gledate kao konačan neuspjeh, pokušajte ih vidjeti kao priliku za učenje. Velik broj uspješnih poduzetnika i lidera često ističe važnost grešaka. Primjerice, Thomas Edison, izumitelj žarulje, navodno je rekao: “Nisam došao do neuspjeha, nego sam otkrio 10.000 načina koji ne rade.” Ovaj način razmišljanja omogućava vam da transformirate svoje osjećaje i pogledate prošlost kroz prizmu rasta.

Postavljanje realnih ciljeva

Jedan od ključnih koraka u izgradnji samopouzdanja je postavljanje realnih i dostižnih ciljeva. Umjesto da si postavite visoke ciljeve koji vam mogu izgledati zastrašujuće, počnite s malim koracima. Na primjer, ako ste se suočili s gubitkom povjerenja u svoje komunikacijske vještine, postavite si cilj da svaki tjedan odradite jedan razgovor s nekom osobom koju ne poznajete dobro.

Korištenje afirmacija

Afirmacije su moćan alat koji vam može pomoći u jačanju samopouzdanja. To su pozitivne izjave koje ponavljate svaki dan kako biste promijenili svoje unutarnje dijaloge. Umjesto da mislite “Nikad neću uspjeti”, zamijenite to s “Samopouzdano odrađujem svoje zadatke i učim na greškama.” Ponavljanje ovakvih izjava može osvježiti vašu perspektivu i pomoći vam da izgradite unutarnju snagu.

Izgradnja podržavajuće mreže

Ponekad je teško izgraditi samopouzdanje u osami. Okružite se ljudima koji vas podržavaju i ohrabruju. To mogu biti prijatelji, članovi obitelji, pa čak i kolege s kojima dijelite slična iskustva. Razgovor s drugima o svojim osjećajima može biti izuzetno korisna strategija. Na primjer, pronađite osobu koja se suočila s sličnim izazovima i razgovarajte o tome kako su oni prevladali te situacije.

Razvijanje vještina

Skladate li se s vještinama koje su potrebne za uspjeh u budućim izazovima? Ulaganje vremena u učenje novih vještina ne samo da poboljšava vaše sposobnosti već i značajno jača vaše samopouzdanje. Sudjelujte u radionicama, online tečajevima ili čitajte knjige koje će vam pomoći da dobijete dodatno znanje u području koje vas zanima. Ako ste, primjerice, web dizajner, usmjerite se na nove alate ili trendove u dizajnu koji će vam pomoći da ostanete konkurentni na tržištu.

Introspekcija i briga o sebi

Nemojte zaboraviti na važnost introspekcije i brige o sebi. Svaka promjena zahtijeva vrijeme, a ne možete očekivati da ćete se odmah osjećati bolje. Uključite tehnike poput meditacije, vođenja dnevnika ili vježbi disanja koje mogu pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti.

Razmislite o aktivnostima koje vas ispunjavaju i čine sretnima. To može biti bilo što, od šetnje u prirodi do čitanja omiljenog romana. Ove aktivnosti pomažu vam da se ponovno povežete sa sobom, što dodatno jača vaše samopouzdanje.

Izgradnja samopouzdanja nakon lošeg iskustva nije lagan put, ali je svakako moguć. Kroz razumijevanje, učenje iz grešaka, postavljanje realnih ciljeva, izgradnju podržavajuće mreže, razvijanje vještina i brigu o sebi, možete transformirati svoje iskustvo u snagu koja će vas voditi prema uspjesima. Samo naprijed, uzdignite glavu i krenite prema svojim snovima!

Organizacija obiteljskih obveza može izgledati kao izazovan zadatak, pogotovo kada se u obzir uzmu brojne aktivnosti, rasporedi i individualne potrebe članova obitelji. Međutim, postoje praktični načini kako jednostavno i bez stresa uspostaviti ravnotežu između svih obveza, tako da svaki član obitelji bude zadovoljan i sretan. U ovom članku predstavit ćemo nekoliko strategija koje će vam pomoći u organizaciji obiteljskog života te smanjenju stresa.

Planiranje tjednih aktivnosti

Jedna od najvažnijih stavki u organizaciji obiteljskih obveza je planiranje tjednih aktivnosti. Kada znate što se mora obaviti, lakše ćete se organizirati. Predlažem da svaki član obitelji ima svoj tjedni raspored. To može biti jednostavna tablica na papiru ili digitalni kalendar koji koriste svi. Također, potaknite svakog člana obitelji da unese svoje obveze – od škole preko sportskih aktivnosti do druženja s prijateljima. Na primjer, ako vaše dijete ide na treninge nogometa svakog utorka i četvrtka, neka to bude jasno označeno.

Nordijska metoda planiranja

Možda ste čuli za ‘nordijsku metodu planiranja’, koja se temelji na svakodnevnom pregledu zadataka. Uz ovu metodu, svakog jutra možete napraviti kratak pregled dana i popisati stvari koje treba obaviti. Slobodno u uključite i malo humora – na primjer, “Napravi sve domaće zadaće da ne dobiješ izolaciju!” Ova partnerska metoda preispitivanja može poslužiti za pravljenje zajedničkog plana s ostatkom obitelji te može pružiti priliku za zajedničko donošenje odluka.

Osnivanje obiteljskih ‘mini sastanaka’

Svi volimo čuti naše mišljenje, zar ne? Stoga je dobra ideja uvesti redovne obiteljske sastanke, na primjer, jednom tjedno. Tijekom ovih sastanaka možete razgovarati o planovima za nadolazeći tjedan, podijeliti obaveze i razjasniti sve nesuglasice. Na primjer, svatko može podijeliti planove ili želje za vikend. Ovi sastanci mogu biti prilika da se dogovorite tko će odvesti kućnog ljubimca kod veterinara ili kada će se posaditi cvijeće u vrtu.

Mala nagrada za dobar odrađeni posao

Uvedite motivaciju kroz male nagrade za uspješno odrađene obveze. Na primjer, ako djeca odrade svoje zadatke na vrijeme, mogu za nagradu odabrati obiteljsku igru ili film za gledanje petkom navečer. Ovaj pristup ne samo da potiče djecu na savjesno obavljanje obveza, već doprinosi i jačanju obiteljskih veza.

Digitalne aplikacije za organizaciju

U današnje vrijeme postoji mnoštvo aplikacija koje vam mogu pomoći u organizaciji obiteljskih obveza. Od aplikacija za dijeljenje kalendara, poput Google Kalendara, do aplikacija za upravljanje zadacima kao što su Todoist ili Trello. Ove aplikacije omogućuju vam da dijelite zadatke, postavljate podsjetnike i pratite napredak. Na primjer, možete odabrati jednu aplikaciju koju svi članovi obitelji koriste i na taj način svi biti u toku s obvezama i rokovima.

Izrada check-lista

Kada se radi o svakodnevnim aktivnostima, izrada check-liste može biti zadovoljstvo! Davajte do znanja svojoj djeci da će, kada završi određene obaveze, odabrati mali poklon ili slasticu. Isprobajte provjeru s naljepnicama – svaka mentalna nagrada igra veliku ulogu u postizanju ciljeva.

Uključivanje svih članova obitelji

Kao što smo već spomenuli, važno je da svakog člana obitelji uključite u proces planiranja i raspodjele obveza. Na taj ćete način izbjeći osjećaj preopterećenosti i stresa. Uključite djecu u svakodnevne zadatke, od postavljanja stola do čišćenja. Na primjer, neka svatko preuzme jedan kućanski zadatak tjedno te ga predstavlja kao “zadatak tjedna”. To može biti sjajna prilika za učenje odgovornosti, a ujedno i za smanjivanje stresa na vas.

U konačnici, organizacija obiteljskih obveza ne mora nužno biti stresna. Uz malo planiranja, timskog rada i hrpu humorističnog duha, možete sve obaviti lako i bez trzavica. Kroz zajedništvo, komunikaciju i zajedničke rutine, ne samo da ćete smanjiti stres, već ćete uživati u svakom trenutku provedenom s obitelji.

U svijetu poslovanja, često se suočavamo s situacijama kada nas kolege, nadredeni ili klijenti bombardiraju zahtjevima. Ponekad se osjećamo obaveznima ispuniti svaku molbu, bez obzira na društvene ili poslovne posljedice, što može dovesti do stresa, sagorijevanja i gubitka samopouzdanja. Kako naučiti reći „ne“ na poslu bez osjećaja krivnje? To je pitanje koje pogađa mnoge, a u nastavku ću podijeliti nekoliko praktičnih strategija i savjeta.

Razumijevanje vlastitih granica

Prije nego što odlučimo kako reći „ne“, važno je prvo razumjeti vlastite granice. Što smo spremni učiniti, a što nije prikladno? Ako postavljamo jasne limite, lakše ćemo se osloboditi osjećaja krivnje kada ne možemo ispuniti sve zahtjeve. Na primjer, ako znate da ostajete pod stresom kada radite prekovremeno, prepoznajte to kao signal da treba postaviti granicu. Pitajte se: „Što mi je najvažnije?“ i „Koje su moje prioritete?“ Kada jasno definirate svoje granice, bit će lakše odbiti dodatne obaveze koje vas opterećuju.

Komunikacija s povjerenjem

Jedan od ključnih aspekata uspješnog odbijanja zahtjeva leži u načinu komunikacije. Umjesto da se osjećate nelagodno ili krivo, pokušajte iznijeti svoju odluku s povjerenjem. Na primjer, umjesto da kažete: „Žao mi je, ne mogu to učiniti“, probajte s: „Nažalost, trenutno nemam kapaciteta za taj projekt“. Ovakav pristup ne samo da će vam pomoći zadržati samopouzdanje, već i pokazati da ste svjesni vlastitih ograničenja bez osjećaja krivnje.

Ponudite alternativu

Kada izgovarate „ne“, to ne mora biti kraj razgovora. Pokušajte ponuditi alternative ili prijedloge. Na primjer, ako vas kolega traži pomoć na projektu za koji ste već preopterećeni, možete reći: „Ne mogu se priključiti ovom projektu, ali mogu li preporučiti nekoga tko bi to mogao učiniti ili vam možda pomoći s nečim drugim?“ Ovakav pristup ne samo da skreće fokus s odbijanja, već također pokazuje vašu spremnost za suradnju.

Analizirajte osjećaj krivnje

Osjećaj krivnje često proizlazi iz unutarnjih nesigurnosti ili straha od odbacivanja. Razmotrite zašto se osjećate krivima kada kažete „ne“. Je li to zbog predrasuda iz prošlosti ili dogmatskog razmišljanja? Ponekad, kada preispitamo svoje osjećaje, shvatimo da su neosnovani. Možda ste ranije bili preopterećeni ili ste se borili s pritiscima, ali to ne znači da se sada morate osjećati krivima jer ste donijeli mudru odluku.

Pohvalite se za zdrave odluke

Svatko se može suočiti s izazovima kada treba reći „ne“. Umjesto da se kažnjavate zbog postavljanja granica, pohvalite se kada odlučite odbiti zahtjev koji vam ne odgovara. Neka to bude vaš mali pobjednički trenutak! Pomislite: „Uradi gledajući sebe – to je bilo hrabro!“ Učenje reći „ne“ je vještina koja se razvija, a svaka sitna pobjeda bit će važna u vašem putu.

Praksa čini majstora

Kao i kod svake druge vještine, praksa je ključna. Počnite s malim situacijama kada osjećate da je potrebno reći „ne“. Možda je to odbijanje ponude za dodatni projekt u timu koji vam nije zanimljiv ili odbijanje nečinjene usluge nekome tko vas često iskorištava. Kako se budete osjećali sve ugodnije u tim situacijama, vaša će se sposobnost donošenja odluka u važnijim situacijama povećati.

Možda nije lako, ali naučiti reći „ne“ bez krivnje omogućava nam da preuzmemo kontrolu nad svojim vremenom, energijom i životom. Oslobađanje od neprikladnih obaveza otvara vrata novim prilikama, bolje ravnoteže između posla i privatnog života i, što je najvažnije, povećava naše samopouzdanje i emocionalnu otpornost. Ne zaboravite, reći „ne“ nije slabost, već znak snage i samopouzdanja.

Prepoznavanje emocionalnog umora kod djece može biti izazovno, osobito za roditelje koji se često suočavaju s različitim aspektima odrastanja. Djeca, poput odraslih, mogu iskusiti stres, anksioznost, pa čak i emocionalno iscrpljivanje. Kako bismo bolje razumjeli ovu temu i kako bismo mogli pomoći našoj djeci, važno je prepoznati znakove umora i onoga što ga uzrokuje.

Što je emocionalni umor?

Emocionalni umor je stanje iscrpljenosti koje se javlja kao rezultat stalnog emocionalnog stresa. Djeca mogu doživjeti ovaj oblik umora uslijed različitih faktora – od školskih obaveza do pritisaka u društvenim odnosima. Kada se emocionalni umor ne prepozna, može dovesti do problema kao što su problemi s koncentracijom, promjene raspoloženja i smanjenje općeg zadovoljstva životom.

Razumijevanje uzroka

Prvo, važno je shvatiti uzroke emocionalnog umora. Na primjer, dijete koje se suočava s rigoroznim rasporedom školskih aktivnosti, dodatnim lekcijama ili vanškolskim aktivnostima može osjetiti pritisak. Ponekad, čak i promjene u obitelji, poput razvoda ili gubitka bliske osobe, mogu doprinijeti emocionalnom umoru.

Kao roditelj, može vam pomoći da promatrate svoje dijete i razmišljate o njegovim svakodnevnim izazovima. Primjerice, ako vaše dijete obavljaju domaće zadaće satima bez pauze, to može biti znak da se emocionalno iscrpljuje.

Prepoznaj znakove

Povlačenje i izolacija

Jedan od najčešćih znakova emocionalnog umora kod djece je povlačenje. Ako primijetite da vaše dijete provodi više vremena samo, izbjegava aktivnosti koje su ga ranije veselile ili se čini manje društvenim, to može biti znak umora. Na primjer, dijete koje je nekoć uživalo u igri s prijateljima, sada možda preferira ostati kod kuće i igrati videoigre samo.

Promjene u ponašanju

Promjene u ponašanju također su jasan znak. Ovo može uključivati iznenadne ispade bijesa, plačljivost ili, suprotno, letargiju. Djeca koja se bore s emocionalnim umorom često nemaju dovoljno energije ni za osnovne aktivnosti, kao što su obavljanje kućanskih poslova ili sudjelovanje u igri. Kada primijetite takvo ponašanje, važno je uzeti trenutak za razgovor s djetetom o tome kako se osjeća.

Poremećaji sna i apetita

Emocionalni umor može se manifestirati i kroz poremećaje sna i promjene u apetitu. Dijete koje se bori s ovim stanjem može imati poteškoća sa uspavljivanjem, dok drugo dijete može previše spavati. Pojačana tjeskoba može uzrokovati gubitak apetita ili prejedanje. Ovi fizički simptomi mogu često ukazivati na dublje emocionalne probleme koje je važno rješavati.

Kako pomoći?

Otvorena komunikacija

Jedan od najvažnijih koraka u pomoći djetetu jest otvorena komunikacija. Pokušajte stvoriti sigurno okruženje gdje se dijete može otvoreno izraziti bez straha od osude. Pitajte ga o njegovim osjećajima i slušajte pažljivo. Ponekad, samo razgovor može olakšati pritisak koji dijete osjeća.

Uvođenje rutina

Uvođenje zdravih rutina može značajno pomoći u smanjenju emocionalnog umora. Postavljanje jasnog rasporeda za školu, igru i odmaranje može omogućiti djetetu da pronađe balans. Razmislite o organiziranju obiteljskih aktivnosti koje će smanjiti stres, kao što su zajedničke šetnje ili igračke večeri.

Pauze i odmor

Ponekad je najbolje učiniti korak unatrag i omogućiti djetetu vrijeme za odmor. Uzmite u obzir raspored svakodnevnih aktivnosti i pronađite točke gdje možete uključiti pauze. Ove “mini-pauze” mogu pomoći u ponovnom punjenju emocionalnih baterija vašeg djeteta.

S obzirom na sve navedeno, prepoznavanje emocionalnog umora kod djece ključno je za njihovo blagostanje. Kao roditelji, od vitalnog je značaja obratiti pažnju na znakove i pružiti podršku koju djeca trebaju. Osiguranje otvorene komunikacije i zdrave rutine može stvoriti pozitivno okruženje koje omogućuje djeci da se osjećaju sigurno i podržano u svojem emocionalnom razvoju. Ponekad je sve što je potrebno ljubav i razumijevanje.

Briga za druge može biti jedna od najnagrađivanijih stvari u životu. Međutim, česta je pojava da se ljudi koji se brinu za druge često suočavaju s osjećajem iscrpljenosti ili “izgaranja”. Radite li kao njegovatelj, roditelj, volonter ili možda savjetnik, vjerojatno ste se već osjetili preopterećeni. Između želje da pomognemo i stvarne potrebe da očuvamo svoje mentalno i emocionalno zdravlje, ponekad se lako izgubiti. Ako ste se ikada zapitali kako izbjeći ovu iscrpljenost, nastavite čitati. Razotkriću vam nekoliko učinkovitih strategija koje možete odmah primijeniti.

Prepoznavanje znakova iscrpljenosti

Prvi korak u prevenciji iscrpljenosti jest prepoznavanje njegovih simptoma. To može biti fizička umornost, emocionalna iscrpljenost, razdražljivost ili osjećaj beznađa. Na primjer, ako primijetite da ste često umorni, iako puno spavate, ili se lako naljutite na onoga tko vam se obrati, to su jasni signali da trebate uzeti predah. Slušanje vlastitog tijela i uma ključno je za održavanje ravnoteže.

Postavljanje granica

Kad god se brinete za druge, važno je postaviti jasne granice. To ne znači da ste sebični; naprotiv, postavljanje granica štiti vas i osobu koju pomažete. Na primjer, ako ste njegovatelj i radite bez prestanka, odredite vrijeme kada ćete se posvetiti sebi. Učite reći “ne” kada više ne možete preuzeti dodatne obaveze. Važno je shvatiti da neke stvari jednostavno ne možete učiniti, a to je u redu.

Samopomoć kao prioritet

Briga o sebi često pada u drugi plan kada se posvetite drugima. No, bez odgovarajuće brige o sebi, ne možete pružiti najbolju podršku drugima. Odvojite vrijeme za aktivnosti koje vas opuštaju, bilo da je to čitanje knjige, večera s prijateljima ili šetnja prirodom. Na primjer, možete unaprijed planirati „dan za sebe“ i tako osigurati da imate vremena za opuštanje.

Kreiranje sustava podrške

Nemojte se bojati zatražiti pomoć. Bilo da se radi o prijateljima, obitelji ili profesionalcima, okružite se osobama koje vas podržavaju. Uključivanje drugih u vaš život može značajno umanjiti osjećaj samote i opterećenosti. Na primjer, organizirajte redovite sastanke s prijateljima ili članovima obitelji koji su voljni ponuditi ruku pomoći. Tako ćete stvoriti mrežu koja vam omogućava zadržavanje ravnoteže.

Tehnike opuštanja i mindfulness

Iako možda mislite da nemate vremena za meditaciju ili jogu, vrijedi odvojiti minutu za opuštanje. Ove tehnike mogu vam pomoći da se oslobodite stresa i ponovo se povežete sa svojim osjećajima. Tijekom dana, pokušajte uključiti kratke pauze za disanje ili meditaciju. To može biti samo pet minuta vođenog disanja ili fokusiranja na svoj dah. S vremenom, ove strategije mogu značajno doprinijeti smanjenju stresa i anksioznosti.

Osnažujuće afirmacije

Uključivanje pozitivnih afirmacija u svoju dnevnu rutinu može vam pomoći promijeniti način na koji gledate na sebe i situaciju u kojoj se nalazite. Ponovite sebi pozitivne rečenice poput “Ja sam dovoljno dobra” ili “Moj trud pomaže drugima, ali i ja trebam brigu”. Ove afirmacije mogu biti od velike pomoći u očuvanju mentalne otpornosti.

Briga za druge može biti ispunjavajuća, ali ne smije doći na račun vašeg vlastitog blagostanja. Prilagodite svoje navike, postavite granice i ne zaboravite na sebe u tom procesu. Uostalom, sretan i zdrav njegovatelj ili prijatelj može pružiti daleko bolju podršku i pomoć onima koji na nju računaju. Kada se brinete o sebi, možete istinski zasjati u svojoj ulozi i dati najbolje od sebe drugima.