Plitvička jezera

Najistaknutiji i najposjećeniji među osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj – Plitvička jezera, je jedina prirodna, u društvu kulturnih vrijednosti, u Hrvatskoj uvrštena u Popis svjetske baštine (UNESCO) i to još 1979. godine, među prvima u svijetu. Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo dok razina vode nije narasla dovoljno da oformi jezera.

Prve kartografske zapise Plitvičkih jezera nalazimo još na crtežima iz 17.stoljeća, a tekstualno se spominju u zapisima iz druge polovice 18.stoljeća. Naziv Plitvice u literaturu prvi puta je unesen daleke 1777. godine. Već devedesetih godina 19. stoljeća javljaju se prve organizirane inicijative za proglašenje Plitvičkih jezera zaštićenim područjem. Tridesetih godina 20. stoljeća akademik Ivo Pevalek prvi put znanstveno je obrazložio razloge za zaštitu Plitvičkih jezera. Proučavajući rast mahovina i algi zaključio je da je postanak i rast sedre, koja sudjeluje u izgradnji geomorfoloških oblika Plitvičkih jezera, najvažniji i najosjetljiviji biogeni proces koji je “suština Plitvičkih jezera”. Ove znanstvene spoznaje i nastojanja akademika Ive Paveleka dovela su i do povijesnog datuma 8.travnja 1949. kada su Plitvička jezera proglašena prvim hrvatskim nacionalnim parkom. Park se ističe bogatstvom Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske zaštićenih vrsta (22 vrste). U ovoj skupini se posebno izdvaja gospina papučica koja se smatra najljepšom orhidejom u Europi.

Niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, odvojenih sedrenim barijerama, za koje je bilo odlučno razdoblje od posljednjih desetak tisuća godina, u kojima su vladali ekološki odnosi slični današnjima pogodni za taloženje sedre i nastanak jezera, temeljni su fenomeni Nacionalnog parka. U strmim stijenama oko jezera i duž Korane nastalo je 14 spilja u vapnencu i 6 spilja na travertinskoj podlozi. Plitvička jezera svjetski su biser neprocjenjive vrijednosti. Njihova specifična ljepota utočište je ljubiteljima prirode i inspiracija umjetnicima, a jedinstvenost i bogatstvo prirode okupacija znanstvenicima. Današnja ponuda Plitvičkih jezera omogućuje posjetiteljima da ga vođeni odabranim programom obilaska upoznaju kroz aktivnosti koji uključuju pješačenje, vožnju električnim brodom i panoramskim vlakom, fotografiranje, veslanje, planinarenje i skijanje. Temperatura vode u Prošćanskom jezeru i Kozjaku ljeti iznosi čak 24°C. Cijeli je kraj od studenog do ožujka prekriven snijegom, a jezera su u prosincu i siječnju smrznuta, nudeći posjetitelju čaroban pogled na zimski krajolik.

Šesnaest jezera

Krenemo li od Matice u Plitvičkom Ljeskovcu prema plitvičkim izvorima, izgleda nam kao da svi potoci po jugoistočnim obroncima Male Kapele teku prema Jezerima napajajući ih svojom vodom.
Rječica- je stalni potok što utječe u Glibovitu dragu jezera Kozjak s vrlo raspršenim pritocima što vodu donose s istočnih obronaka Bijelih vrhova s visine od 780 m. Oko 6,5 km njezina toka “hrani” desetak stalnih izvora s pritocima Glibovita potoka, Ladeve i Petričeve drage, te Poljančice. Sa zapadne strane jezera Kozjak u nj se ulijevaju potoci Matijaševac, Jasenovac i Lilića potok.

Potok Plitvica- dužine 4 km dio je Plitvičkog sustava, jer njegove vode tvore najveći plitvički slap visine 76 m što se iznad Sastavaka na kraju jezera Novakovića brod ruši u kameno udubljenje tvoreći početak toka rijeke Korane. Potok Plitvica izvire kao jako krško vrelo ispod strmih stijena na visini od 606 m u blizini zaseoka Rodić poljana – u podnožju velike gradevine Vile Izvor. Ispod zaseoka Rodić Poljana u Plitvicu se ulijeva potok Sartuk. Plitvička su jezera podijeljena na gornja i donja.

Gornja su od Prošćanskog jezera do Kozjaka u blago položenim proširenjima dolomitne podloge, a Donja u vapnenačkom kanjonu, koji se dalje ispod Sastavaka nastavlja kao kanjonski tok rijeke Korane – duge do svog ušća 134 km. Dužina Plitvičkih jezera (prema uzdužnom profilu ing. M. Petrika iz 1952. godine) iznosi 8200 m, a ako se tome pridoda Liman draga na Prošćanskom i Sušanjska draga na Kozjaku, te najudaljenija točka na jezeru Ciginovac – uzdužna linija vodene površine čitavih jezera iznosi 9050 m.

Geološke zanimljivosti uz šetne staze

Kod Ulaza br. 1 glavna je atrakcija pogled na pad potoka Plitvica s vertikalnom stijenom visine 70 metara. Jakom unazadnom erozijom voda je formirala udubljenje koje nalikuje kotlu u kojemu za proljetnih poplava tutnji od pada širokog slapa. Školski primjer erozije i korozije vodenog toka. S vidikovca na razini slapa potoka nasuprot Sastavaka pogled nam otkriva iznad jezera Kaluđerovac veliki otvor pećine Šupljare – probijene i zaobljene radom vode u geološkoj prošlosti, kao i “tunel” gornje Kaluđerove pećine koji je nagnut prema “kotlu” ispod pada potoka Plitvica. Silazeći stazom od Ulaza 1 prema Sastavcima i donjoj stazi uz jezera na drugoj okuci zagledajte se u sivkastu stijenu vapnenca. U visini vaših očiju u stijeni se opaža nepravilna nakupina tragova rudista – praživotinja školjkaša, koji su svojim ljušturama izgradili naslage vapnenca iz geološkog razdoblja krede.

Na oštrom zavoju ceste iznad Glibovite drage jezera Kozjak i Gradinskog jezera iz panoramskog se vlaka primjećuju rastrošene naslage dolomita u kojima vidimo kaptirani izvor stalnog istjecanja. Lijepih dolomitnih stijena i izdanaka možemo vidjeti i uza zapadnu stazu izmedu jezera Galovac i Gradinskog jezera. Mekanu jezersku sedru možemo opaziti na sjevemoj strani Gradinskog jezera u blizini Burgeta, a nastanak travertina i rast sedrotvoraca na slapovima uz koje nas vodi staza od drvenih mostića.

Osnovni podaci:

Godina osnivanja: 1949. godina
Površina parka: 29.685,15 hektara
Osnovne značajke parka: brdsko-planinski kraj, geološke i hidrološke osobitosti, krški fenomeni
Broj posjetitelja: 866.218 (2006. godine)
Broj naselja: 19
Najviša kota: 1279 mnv (Seliški vrh)
Najniža kota: 367 mnv (Koranski most)
Najveća dubina jezera:47m (Kozjak)
Županija: Ličko-senjska (90,7%) i Karlovačka (9,3%)
Sjedište uprave: 53 231 Plitvička Jezera
Jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti, Kozjak, Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod

Flora

Među prvim znanstvenim istraživanjima polovinom 19. st. na području Plitvičkih jezera bila su istraživanja biljnog svijeta, što svakako govori o vrlo ranoj spoznaji bogatstva i vrijednosti flore Parka, te njenoj ulozi u izgradnji temeljnog fenomena. Detaljnija istraživanje flore nižih biljaka Pevaleka 1924. i 1935., dokazala su da vodene alge i mahovine formativno sudjeluju u stvaranju sedre, te da su sedra i sedrotvorne biljke najvažniji faktor koji utječe na morfologiju Plitvičkih jezera. Velika raznolikost, prisustvo reliktnih, endemičnih, rijetkih, Zakonom zaštićenih vrsta, od kojih se veliki broj nalazi u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih biljnih vrsta, svrstava Park u floristički izuzetno vrijedno područje ne samo u Hrvatskoj nego u Europi i svijetu. Geografski položaj (60km zračne udaljenosti od mora) u zaleđu Velebita, na granici kontinentalnog i maritimnog oborinskog režima, na nadmorskoj visini od 418-1279 m, te geololška podloga koja se odražava u nizu krških obilježja omogućili su uzajamnim djelovanjem razvoj tako bogatog i raznolikog biljnog svijeta. Prostor Parka obiluje endemičnim vrstama užeg i šireg rasprostranjenja (72 vrste). Posebnu vrijednost predstavljaju endemi koji su po prvi puta opisani na ovom prostoru: uskolisno zvonce(Edraianthus tenuifolius), žabnjak kolovrc (Ranunculus scutatu), te livadni procjepak (Scilla litardierei) – vrsta obilno zastupljena u sastavu vlažnih dolinskih livada u Parku. Posebnu zanimljivost Parka predstavljaju mesojedne biljke.

Fauna

Kad je riječ o životinjskom svijetu Nacionalnog parka Plitvička jezera, prva asocijacija je njegov zaštitni znak – medvjed. Međutim, bogatstvo faune ovog nacionalnog parka mnogo je veće i vrijednije od „slave“njezina najatraktivnijeg predstavnika. Od najranijih razdoblja, kad je područje Plitvičkih jezera pobudilo interes znanstvenika, prisustvo mnogih životinjskih vrsta dokazano je i dokumentirano.

Kukci, koji su brojem vrsta među najzastupljenijim u kopnenim staništima, pobudili su dodatno zanimanje biologa – istraživača staništa livada i šuma. Zasluženu pozornost dobila je skupina leptira čiji se broj poznatih vrsta prema tekućim istraživanjima popeo do 321 od čega 76 vrsta danjih, a 245 vrsta noćnih leptira. Pretpostavka je znanstvenika da ovaj broj čini samo 40-50% ukupne potencijalne faune Lepidoptera. Zaštitom pojedinih staništa nastoje se očuvati uvjeti za neometan razvojni ciklus nekih od značajnih vrsta, posebno plavaca i to iz roda Maculinea. Posebno istražena skupina kukaca su tulari sa do sad registriranih 80 vrsta. Plitvička jezera i njihovi pritoci uglavnom imaju glavna obilježja tipičnih pastrvskih visinskih voda. Ipak, potočna pastrva jedan od prastanovnika ovih jezera, danas je značajno potisnuta alohtonim populacijama klena i crvenperke. Osim navedenih, samo u jezeru Kozjak dokazano je prisutstvo još najmanje 4 vrste riba. Vodozemci su sa oko dvanaest vrsta dosta brojna skupina kralješnjaka u Nacionalnom parku Plitvička jezera, dok su gmazovi zastupljeni relativno malim brojem vrsta. Duge zime i debeli snježni pokrivač smanjuju brojnost ove skupine kralješnjaka.

Posebno zanimanje često je za populacije vukova, srna, jelena, divlje mačke, risa, vidre, i naravno smeđeg medvjeda, s početka priče, kao krune plitvičkog životinjskog carstva.
Fauna ptica sa do sada zabilježenih 157 vrsta je na trećem mjestu po broju vrsta među nacionalnim parkovima u Hrvatskoj. Posebno zanimljiva vrsta je vodenkos, inače rijetka ptica ovisna o staništima čistih vodotoka.

U Nacionalnom parku Plitvička jezera uočeno je više od 50 vrsta sisavaca: puhovi, rovke, voluharice, jež, kuna zlatica, kuna bjelica, divlja svinja i dr. Najnovijim je istraživanjima utvrđeno 20 vrsta šišmiša – koji žive u raznim staništima, rupama i pećinama, zatim pod korom drveća, u dupljama itd.

Moguće aktivnosti u parku: pješačenje, planinarenje, vožnja električnim brodom i vlakom, fotografiranje, vožnja biciklom, skijanje, veslanje

Udaljenost od većih gradova:

Plitvička jezera – Zagreb 140 km
Plitvička jezera – Split 219 km (preko Knina)
Plitvička jezera – Osijek 432 km
Plitvička jezera – Rijeka 168 km (preko Senja)

Radno vrijeme parka:

Zimsko razdoblje 9 – 16 sati
Proljetno i jesensko razdoblje 8 – 18 sati
Ljetno razdoblje 7 – 20 sati
Ured za rezervacije radi od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati

Objavljeno dana